Login
Početna
Integrityobservers.eu
Integrity observers

Ova web stranica izrađena je uz potporu
Europske unije i Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u RH. Više...

Javna nabava - baza

Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Četvrti dio – Propast klijentelističkih drugovanja

Autor: Fairpress

Nakon 20 godina aktivizma i pokušaja uspostave vladavine, čini se da je borba protiv korupcije izgubljena. U posljednjem naporu da se osvijesti zarobljenost društva u različite privatne i političke interese i promijeni tijek procesa, aktivist Munir Podumljak odlučio se na svjedočanstvo o ključnim detaljima koji su doveli do ovakvog stanja. U najavljenoj seriji video uradaka, iznijet će se svejdočanstva, dokumenti i dokazi o isprepletenim privatnim, političkim, financijskim i kriminalnim interesima koji su onemogućili da Hrvatska, Balkan i Europa naprave iskorak iz stanja apatije i davanja zelenog svjetla kriminalnim interesima da osvoje društveni prostor. Zbog čega beskompromisna borba protiv korupcije vodi ubojstvu ili samoubojstvu zaključite sami iz svjedočanstva, svake predstavljene priče, i vašim ukupnim sudom nakon što su sve priče i dokumenti objavljeni. Zbog šire važnosti ove teme i slučajeva koji pokrivaju ne samo Hrvatsku i Zapadni Balkan, već i skoro cijelu Europu i Sjedinjene Američke Države, video svjedočanstvo je na engleskom jeziku. Tekstualni prijevod i praćenje svjedočanstva osigurati će portal Fairpress.eu. Sudjelujte, komentirajte i pratite svaki dan. Ukoliko smatrate da neovisna borba protiv korupcije treba živjeti, pretplatite se na YouTube kanal PSD-a (PSDPartnerstvo), pratite i dijelite priče, ili donirajte. Sve po volji i vašoj savjesti.

(Tekstualno praćenje video svjedočanstva rađeno je na sirovom materijalu koji zbog duljine nije mogao kompletan biti predstavljen u video uradcima, stoga je hrvatski prijevod za nijansu opširniji od video svjedočanstva).

Propast klijentelističkih drugovanja

U prethodnim video svjedočanstvima govorio sam o događajima koji su doveli do promjene političkog režima u Hrvatskoj 1999. godine sa stajališta svjedoka, sudionika i promatrača, prema mojem najboljem sjećanju. Gorvorio sam o okolnostima smrti aktivista Darka Jurišića, slučajnog prolaznika Zorana Dominija i quid pro quo odnosa politike, civilnog društva i privatnih interesa koji su proistekli iz promjene vlasti na izborima 2000-e godine. Međutim, zbog razumijevanja konteksta važno je naglasiti da nisu svi procesi u vrijeme nove vlasti bili negativni. Zasluge koalicijske vlade 2000. -2003. i njezinog predsjednika Stjepana Mesića, između ostalog bile su i pokretanje višeslojnih reformi, promjena ustava i značajno smanjivanje ovlasti Predsjednika Republike, otvaranje tržišta, rješavanje problema likvidnosti države koji je gušio ekonomiju, te konačno, temeljni strateški korak, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji. No, deklaratorno lijevo orijentirani dio civilnog društva, koje je sada bilo ugrađeno u različite strukture vlasti i javne moći, nije nastavilo zagovarati temeljne reforme, odnosno univerzalističke principe i čišćenje tereta bespravne prošlosti. Naprotiv, većina organizacija civilnog društva koje su sudjelovale u kampanji Glas 99, manje više, djelovala je kao „pas čuvar“ novog režima u zamjenu za udio u raspodjeli financijskog kolača ili pozicija koje su davale moć.

Taj prevlađujući odnos civilnog društva spram vlasti, stvorio je prostor novoj vlasti da „zaboravi“ obećanja dana građanima pred izbore 2000. – Revizija pretvorbe i privatizacije i pokretanje učinkovitih i djelotvornih istraga o korupciji u ovim procesima. Građanski ultimatum za uspostavom vladavine prava također je blijedio, izgubljen u privatnim interesima novih aktera. Osim toga, situaciju u Hrvatskoj dodatno je usložnjavala i činjenica da je tzv. međunarodna zajednica ili njezin tadašnji najsnažniji reprezent Sjedinjene Američke Džave, izgubila strateški interes za Zapadni balkan, vjerujući kako su zemlje zapadnog Balkana oslobođene autoritarnih režima i spremne za samostalni razvoj nakon „vala demokratizacije“ koji je došao s novim milenijem. Prioriteti ključnih međunarodnih političkih aktera s balkana preselili su se na Bliski istok, Irak, Afganistan, što je bila posljedica terorističkog napada 11. rujna. Zaboravilo se da su mnoge loše stvari po svijet započele upravo na balkanu, a da svaki trenutak nepažnje u ovoj tvornici kristala, može dovesti do katastrofe.

Na lokalnoj razini, odnosno u našoj zbilji, razvoj događaja bio je očekivan. S porastom apetita novih javnih aktera koji su tražili više moći, više novca, više slave, dok su resursi zemlje bili više nego ograničeni, pojavile su se prve značajnije pukotine u funkcioniranju koalicjiske vlasti. Naznake sukoba i nestabilnosti, javnosti su postale vidljive po pitanju suradnje s Haškim tribunalom, posljednjeg čvrstog uporišta međunarodne zajednice na balkanu u to vrijeme. HSLS i Dražen Budiša u odnosu na ovo pitanje po prvi puta se javno ograđuju od stava službene „vlasti“ u kojoj sudjeluju, pretpostavljajući da će im deklaratorno protivljenje donijeti začajniju potporu desnice na budućim izborima. Iako mi se i danas čini da je HSLS-ov „oporbeni“ pristup vlasti u kojoj sudjeluje bio proizvod frustracije da su bili najsnažnija stranka u koaliciji, a da pri tome nisu dobili niti jednu značajnu poziciju (zbog promašenih kalkulacija da će Budiša dobiti predsjedničke izbore), u to vrijeme mediji su kalkulirali se značajnim utjecajem Ivića Pašalića na HSLS, te se smatralo da je on taj koji „razbija koaliciju“. Što god od navedenog bila istina, napetosti i nesuglasice dovele su do ostavke premijera Ivice Račana početkom 2002. godine. U dosad rijetko viđenom političkom presedanu, Predsjednik Stjepan Mesić, umjesto da raspiše nove izbore, vratio je mandat Ivici Račanu i on je 2002. godine okupio novu vladu koja će trajati do redovitih izbora 2003. godine. Iako za prosječnu osobu ovi događaji nisu imali trenutni utjecaj, destabilizacija vlasti dovela je do distorzije u ponašanju svih ključnih aktera koje sam ranije spomenuo, uključujući civilno društvo i medije, a što je itekako važno za razvoj korupcije i odnosa koje trpimo danas. U trenutku raspada koalicije, civilno društvo koje je već bilo ugrađeno u politički i javni sektor, počelo se priklanjati različitim klanovima unutar vlasti, odnosno unutar postojeće političke scene, kako bi dobilo više moći, više kontrole, više utjecaja i na kraju više novca. Političke bitke i beskrupulozna borba za moć ubrzo je prerasla u prvi veliki medijski rat koji se odvijao između dojučerašnjih prijatelja i saveznika – vlasnika Europapress Holdinga i vlasnika Nacional medijske grupe. Novi skandali preplavljivali su javnost tjedno, sa svakim novim brojem Globusa ili Nacionala.

Iako su pojedini novinarski uradci iz tog vremena bili teški za provariti postojali su i neki pozitivni učinci medijskog rata. Dokumenti države (oni zakopani po bespućima balkana o kojima sam govorio u prethodnim svjedočanstvima) preplavili su javni prostor. Dobili smo i prvi uvid u postojanje i djelovanje međunarodne duhanske mafije, te obrise njezine isprepletenosti s režimima 90-ih kao i onim koji su nastajali u novom mileniju. Narod je učio. No, s druge strane, sukobi koji se se počeli razvijati na različitim razinama društvenog i javnog života doveli su do rascjepkanog političkog diskursa, često uvjetovanog dnevno-političkim temama, bez strateškog fokusa i bez moći suočavanja s najvažnijim problemom koji nas je opterećivao (a i danas opterećuje) – sveprisutnom i vrlo malignom korupcijom. Neuspjeh i neodlučnost Račanove vlade da se u prve dvije godine mandata suoči s ovim problemom vrlo brzo je došla na političku naplatu. No cijena koju će platiti društvo i građani Hrvatske bit će puno značajnija. No o tome u nastavcima koji slijede.

Cijeli video pogledajte ovdje

Povezani članci: Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Prvi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Drugi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Teći dio – Quid pro Quo
Ova web stranica izrađena je uz potporu Europske unije i
Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u RH.


Sadržaj ove web stranice odgovornost je Partnerstva za društveni razvoj.