Login
Početna
Integrityobservers.eu
Integrity observers

Ova web stranica izrađena je uz potporu
Europske unije i Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u RH. Više...

Javna nabava - baza

Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Treći dio – Quid pro Quo

Autor: Fairpress

Nakon 20 godina aktivizma i pokušaja uspostave vladavine, čini se da je borba protiv korupcije izgubljena. U posljednjem naporu da se osvijesti zarobljenost društva u različite privatne i političke interese i promijeni tijek procesa, aktivist Munir Podumljak odlučio se na svjedočanstvo o ključnim detaljima koji su doveli do ovakvog stanja. U najavljenoj seriji video uradaka, iznijet će se svejdočanstva, dokumenti i dokazi o isprepletenim privatnim, političkim, financijskim i kriminalnim interesima koji su onemogućili da Hrvatska, Balkan i Europa naprave iskorak iz stanja apatije i davanja zelenog svjetla kriminalnim interesima da osvoje društveni prostor. Zbog čega beskompromisna borba protiv korupcije vodi ubojstvu ili samoubojstvu zaključite sami iz svjedočanstva, svake predstavljene priče, i vašim ukupnim sudom nakon što su sve priče i dokumenti objavljeni. Zbog šire važnosti ove teme i slučajeva koji pokrivaju ne samo Hrvatsku i Zapadni Balkan, već i skoro cijelu Europu i Sjedinjene Američke Države, video svjedočanstvo je na engleskom jeziku. Tekstualni prijevod i praćenje svjedočanstva osigurati će portal Fairpress.eu. Sudjelujte, komentirajte i pratite svaki dan. Ukoliko smatrate da neovisna borba protiv korupcije treba živjeti, pretplatite se na YouTube kanal PSD-a (PSDPartnerstvo), pratite i dijelite priče, ili donirajte. Sve po volji i vašoj savjesti.

(Tekstualno praćenje video svjedočanstva rađeno je na sirovom materijalu koji zbog duljine nije mogao kompletan biti predstavljen u video uradcima, stoga je hrvatski prijevod za nijansu opširniji od video svjedočanstva).

Quid pro quo.

U prethodnim svjedočanstvima govorio sam o Operaciji Kameleon, operaciji koju je vodila obavještajna agencija u Hrvatskoj sa svrhom ostvarivanja kontrole nad organizacijama civilnog društva, odnosno zarobljavanja glavnih aktera u privatne i političke interese. Također, predhodna svjedočanstva pokrila su i do danas neobjašnjenu smrt aktivista Darka Jurišića, te mafijaškog ubojstva nevinog građanina Zorana Dominija.

U to vrijeme, krajem 90-ih i početkom novog milenija, međunarodne intervencije usmjerene ka demokratskoj stabilizaciji putem masovne mobilizacije civilnog društva, nastavile su se diljem zapadnog Balkana. Na primjer, građanski pokret “Otpor”, koji je pokrivao teritorije današnje Srbije i Crne Gore, bio je jedan od najvidiljivijih. No, ova vrsta vanjske intervencije, koja počiva na centraliziranoj koordinaciji aktera civilnog društva, također je bila i jedan od ključnih elemenata koji su vodili neuspjehu reformi, a što je konsekventno dovelo do mojih odluka danas. I dok je ostatak Balkana prolazio kroz procese primarne demokratizacije, u Hrvatskoj je post-izborno vrijeme bilo prilično kaotično. Dok je de facto prvi prijenos vlasti s jedne političke stranke na drugu u demokratskoj Hrvatskoj proticao mirno, izvršitelji prethodnog režima bavili su se masovnim uništavanjem dokumenata i drugih vrsta dokaza kako bi spriječili vlastitu kazneno-pravnu odgovornost za aktivnosti odnosno djela počinjena u predhodnih deset godina. Kopije dokumenata iz kaznenih istraga, informacije prikupljene obavještajnim operacijama ili jednostavno dokumenti o posebnim internim odlukama različitih insitucija vlasti zakopavani su po zabačenim predjelima Zapadnog Balkana, na jednak način kako je to nekad činio Pablo Escobar sa svojim ilegalno stečenim novcem.

Ukopane informacije i znanje korišteni su u pregovorima s novom vlasti za ostvarivanje vlastite koristi, odnosno povoljnije pozicije u odnosu na druge aktere predhodnog režima. Nagodbe koje su sklapane u to vrijeme, nužno su vodile stvaranju kulture nekažnjivosti koja danas toliko frustrira građane Hrvatske ali i Europe i svijeta. Činjenjica da je informacija bila važnija od samog djela ili nedjela utjecala je na ograničeni razvoj koncepta vladavine prava, te postavila temelje današnjoj nesposobnosti pravosudnog i političkog sustava da uspostave vladavinu prava. Iako je priča u ovoj fazi još uvijek usredotočena na Hrvatsku, ti su se događaji, gotovo identičnim redosljedom, odvijali u svakoj od zemalja zapadnog Balkana. Paralelno s tim, mnogi moji kolege aktivisti i neki tadašnji prijatelji također su sudjelovali u monetizaciji njihovog doprinosa novoj vlasti. Postali su članovi različitih koordinacijskih tijela, javnih pozicija ili su jednostavno dobili novac bez nekog opipljivog razloga ili kriterija za dodjelu. Osim ovog nastojanja aktera civilnog društva da monetiziraju svoje sudjelovanje u kampanji Glas 99 i brane novu vladu, što su manje-više ukratko ilustrirali slučajevi Josipa Kregara ili Tina Gazivode, postojala su i druga sredstva i načini monetizacije. Primjerice, Institut Otvoreno Društvo u Hrvatskoj odigrao je jednu od uloga u nagrađivanju „lojalnosti“ novom režimu.

Suprotno uvjerenju desničarskih aktivista i teoretičara zavjere da George Soros osobno upravlja podružnicama Instituta Otvoreno Društvo (OSI) diljem svijeta, iz čega je i nastao termin „Soroševci“ perogativno korišten za aktiviste, to u naravi nije slučaj, pogotovo u područjima kao što je zapadni Balkan ili Hrvatska. Iako bi hipotetski George Soros mogao imati koristi od informacija o političkoj dinamici koju prikuplja kroz podružnice Instituta Otvoreno Društvo, a koje bi mogle poslužiti predviđanju kretanja na burzama u svrhu poboljšanja izgleda za uspjeh kratkoročnih ulaganja, njegov stvarni utjecaj na rad podružnica je više nego ograničen. I to je vrlo važno razumjeti kako bismo razumjeli modernu kulturu korupcije koja utječe na sve nas.

Stvarna kontrola nad podružnicama OSI-a u pravilu je u rukama ključnih lokalnih aktera i donositelja odluka, odnosno osoba povezanih s njima. U slučaju Hrvatske, u radu OSI-a u Hrvatskoj dominiralo je nekoliko interesa. Na primjer, krajem 90-ih i početkom 2000-ih osobe okupljene oko Hrvatskog Pravnog Centra, te angažirane u Hrvatskom Helsinškom Odboru, ili osobe poput Josipa Kregara, bili su neki od ključnih aktera koji su utjecali na odlučivanje ili i sami sudjelovali u odlučivanju lokalnog OSI-a. Shema koju su razvili ti akteri bila je vrlo jednostavna. Ključni akteri utjecali bi na to da njihove organizacije ili organizacije koje su njihovi saveznici dobiju novac, pri čemu bi sustav kontrole potrošnje bio vrlo labav i nedosljedan uz skoro nepostojeće mehanizme odgovornosti za rezultate. Uzet ću samo jedan primjer takvog ponašanja. Neposredno poslije izbora, pokušavajući razumjeti što je krenulo krivo naišao sam na podatak da je Hrvatski Pravni Centar, od OSI-a dobio 1,5 milijuna dolara za projekt decentralizacije uprave. Glavni cilj ovog projekta bio je decentralizacija ovlasti središnje vlade, upravljanje prihodima i rashodima, te osnaživanje položaja općina u budućem ustrojstvu RH. Ovakvi zahvati su inače hvale vrijedni, i donose puno pozitivnih učinaka na spriječavanje korupcije budući da se time onemogućava središnje „zarobljavanje“ sustava u partijske interese jedne političke stranke.

No, ono što je privuklo moju pažnju je, da nakon odluke o financiranju, informacija o tako velikom i važnom projektu nije bilo. Detaljna financijska izvješća nisu bila vidljiva, tako da ni danas nitko u stvari ne zna što se zapravo dogodilo s 1,5 milijuna USD i na koji način su sredstva utrošena i koje su provedene aktivnosti i rezultati projekta. Međutim, ono što znamo je, da dvadeset godina kasnije, decentralizacija državne uprave i dalje predstavlja problem u Hrvatskoj. Promatrajući moje kolege, od kojih su neki bili i moji tadašnji prijatelji, kako osvajaju ovaj „novi“ prostor koji se otvorio promjenom vlasti, zauzimajući stvarne i izmišljene pozicije u novom ustrojstvu, te kako zarađuju na svom doprinosu kampanji, shvatio sam da budućnost civilnog društva, Hrvatske i Zapadnog Balkana nije svijetla. Još veću zabrinutost izazivala je činjenica da se navedeni pristup i trend „demokratizacije“ ponavljao i očigledno replicirao diljem Europe bez ikakvih reakcija na potencijalno negativne konsekvence, koje su ugrožavale same temelje demokratskih sustava vodeći nas u „zarobljena društva“ od kojih danas patimo.  Svjedočeći svemu navedenom, što je bilo propraćeno i vrlo tužnom slikom zlouporabe sredstava od strane države (više od 250 milijuna USD), dodijeljenih za obnovu istočne Slavonije, ponukalo me da dizajniram prvi sustavni odgovor na korupciju – antikorupcijski program, koji je ostao okosnica mog djelovanja do dan danas.
 
Cijeli video pogledajte ovdje


Povezani članci:
 Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Prvi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Drugi dio
Ova web stranica izrađena je uz potporu Europske unije i
Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u RH.


Sadržaj ove web stranice odgovornost je Partnerstva za društveni razvoj.