Login
Početna
Integrityobservers.eu
Integrity observers

Ova web stranica izrađena je uz potporu
Europske unije i Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u RH. Više...

Javna nabava - baza

Odlaganje radioaktivnog otpada u Dvoru – slučaj kada državno prostorno planiranje isključi lokalno odlučivanje

 
Autor: Danijel Prerad. Foto: pixabay.com

Nacionalno prostorno planiranje isključuje lokalno odlučivanje – tako bi se mogao sažeti slučaj budućeg Skladišta i odlagališta nisko i srednje radioaktivnog otpada (NSRAO) koji će vrlo vjerojatno biti na lokaciji vojarne Čerkozovac na Trgovskoj gori, na području općine Dvor.

Naime, iako ni Prostorni plan Sisačko-moslavačke županije, kao ni prostorni plan Općine Dvor ne previđa Trgovsku goru kao lokaciju za odlaganje NSRAO,  presudno je što je Sabor 1997. tu lokaciju uvrstio u Prostorni plan višeg reda, tj. na razini države. I time je priča praktički gotova, bez mogućnosti da lokalno stanovništvo i lokalna vlast odlučuje na taj segment prostornog planiranja u svojoj okolici.

Naime, tijekom 2016. godine održana je javna rasprava o Strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva u kojoj se izrijekom spominje lokacija Čerkezovac kao mjesto za gradnju Centra za zbrinjavanje NSRAO, a sve temeljem spomenute odluke Sabora. Tijekom te javne rasprave negativno su se o tome jednoglasno očitovali svi vijećnici Općinskog vijeća, svi mjesni odbori u Dvoru, kao i susjedni gradovi i općine, no sve su primjedbe odbijene. Konačni prijedlog Nacionalnog programa provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost uputio je Vladi koji ga treba usvojiti. Time će Čerkezovac postati mjesto gdje će se graditi Centar za zbrinjavanje NSRAO, unatoč tome što ga ni Županija ni Općina tamo ne žele. I što ga nikad nisu upisali u svoje lokalne prostorne planove.

U našem Prostornom planu iz 2007. stoji samo konstatacija kako je u Prostornom planu višeg reda predviđeno potencijalno odlaganje radioaktivnog otpada na lokaciji Trgovska gora. Mi  smo tu rečenicu morali ubaciti u naš prostorni plan kako bi dobili suglasnost na naš prostorni plan od Ministarstva prostornog uređenja. Da nismo stavili tu rečenicu ne bi dobili suglasnost na naš Prostorni plan općine, a znamo da bez Prostornog plana ne možemo ništa. Mi i dalje odlagalište nismo nigdje ucrtali u grafički dio plana, nismo htjeli jer to ne želimo, ali očito lokalnog odlučivanja tu nema. Nemoćni smo, kako država odluči tako će biti bez obzira što su svi ovdje protiv – kazuje nam načelnik Općine Dvor Nikola Arbutina (SDSS).

Inače u Dvoru od 1995. Vladaju SDSS i HDZ.

U ovom se tekstu nećemo baviti razlozima koje Dvorani smatraju bitnim da planirano Skladište radioaktivnog otpada ne bude na njihovu području. Isticali su zaštitu okoliša, poljoprivredu, blizinu Bosne i Hercegovine, planirani turizam, izvore vode, seizmičke probleme… Sve to su izrađivači Strategije odbacili smatrajući da za to opasnosti od planiranog odlagališta nema.

Za ovaj tekst je puno bitniji način kako se u Prostornom planu uopće našla Trgovska gora, tj. kako država uopće prostorno planira.

Nije sporno da Hrvatska mora odrediti lokaciju za zrbinjavanje radioaktivnog otpada. Za odlaganje svog dijela visokoradioaktivnog otpada i nuklearnog goriva iz nuklearke Krško
ima vremena do 2043. godine, no isteklo je vrijeme do kojeg se morala odrediti lokacija za odlaganje niskog i srednjeradioaktivnog otpada, prvenstveno onog iz medicine i istraživanja, a koji je danas raspršen na nekoliko neprimjerenih lokacija.

O mjestima za zbrinjavanje radioaktivnog otpada govori se još od 1979. godine kada je na području SFRJ locirano 13 potencijalnih lokacija koje odgovaraju svim kriterijima. Od tih 13 u Hrvatskoj su bile lokacije – okolica Slunja, Kričko brdo kod Novske te područje sjevernog Korduna oko Topuskog i Vrginmosta. Ta se državna ideja brzo napušta, a odlučivanje se prebacuje na republičku razinu pa 1987. godine Slovenija i Hrvatska donose odluku o svojim lokacijama za otpad iz Krškog. Za hrvatski dio otpada su kao potencijalna područja istaknuti Psunj, Moslavačka gora i Trgovska gora. Dolazi do raspada SFRJ, pa Hrvatska, nakon dodatnog istraživanja, 1997. donosi odluku o četiri moguće lokacije; Papuk i Psunj te Moslavačku i Trgovsku goru. Sve te četiri lokacije su, s pogleda struke temeljem provedenih istraživanja, pokazale vrlo dobre mogućnosti za siguran smještaj radioaktivnog otpada te su predložene za unošenje u Program prostornog uređenja RH.

No, tada kreću politička lobiranja te se tri lokacije brišu iz prostornog plana. A iste primjedbe Dvorana i mještana okolnih gradova i općina državna vlast uvažiti neće. Jer nisu imali nekog snažnog političara da im pomogne.

Dvije lokacije, Psunj i Papuk, su uz pomoć amandmana skupine saborskih zastupnika s tog područja, a bez ikakvih stručno valjanih argumenata, izbačene iz daljnjeg postupka izbora sredinom 1997. godine prilikom donošenja same Strategije prostornog uređenja RH. Tako su kao preferentne lokacije ostale Moslavačka i Trgovska gora. 1999. godine se Papuk proglašava Parkom prirode i time onemogućava njegov mogući povratak među potencijalne lokacije.

Iste te 1999. godine druga skupina političara, također bez kvalitetnih stručnih argumenata, uspijeva se izboriti da Moslavačka gora više ne bude razmatrana za potencijalnu lokaciju odlagališta te Sabor tako jedino preostalu Trgovsku goru ocijenjuje najpovoljnijom lokacijom. Moslavačka gora će 2011. zalaganjem istih tih političara biti proglašena regionalnim parkom teće tako također biti onemogućen njen povratak među potencijalne lokacije, iako je struka neko vrijeme tvrdila da je optimalnijaod Trgovske gore za zbrinjavanje nuklearnog otpada.

Tako je politika, a ne struka, odlučila da je Trgovska gora idealna za smještaj radioaktivnog otpada te bi se uskoro i formalno to trebalo potvrditi odlukom Vlade RH. Kako vremena za odlučivanje više nema, pozicija vojnih skladišta Čerkezovac pokazuje se idealnom jer već sada sadrži objekte koji sigurnosno zadovoljavaju uvjete za odlaganje radioaktivnog otpada. Riječ je o vojarnama i utvrđenim skladištima koje je JNA sagradila 80-ih godina prošlog stoljeća. Za potvrdu lokacije Čerkezovac provest će se postupak procjene utjecaja na okoliš te izraditi idejni projekt i ostala potrebna dokumentacija. No, obzirom da se već prilikom donošenja Strategije ignoriralo sve primjedbe građana Dvora, nema sumnje da će iste primjedbe biti odbačene i kod donošenja Studije o utjecaju na okoliš budućeg hrvatskog Centra za zbrinjavanje niskog i srednjeaktivnog otpada.

A do tada se za tu Trgovsku goru nema tko „snažan“ u politici boriti jer je riječ o slabo naseljenom području, devastiranom ratom, uz veliku nezaposlenost i veliki postotak starijeg stanovništva.


NAPOMENA
 
Korišteni podaci iz objavljenog rada „OTVORENI SUSTAV POTPORE PROSTORNOM ODLUČIVANJU NA PRIMJERU ODABIRA LOKACIJE ODLAGALIŠTA RADIOAKTIVNOG OTPADA“ autora Daria Perkovića, Adalete Perković i Ammara Avdića.
 
Korišteni izvor: http://www.iaea.org/inis/collection/NCLCollectionStore/_Public/30/017/30017634.pdf
Ova web stranica izrađena je uz potporu Europske unije i
Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u RH.


Sadržaj ove web stranice odgovornost je Partnerstva za društveni razvoj.