Login
Početna
Integrityobservers.eu
Integrity observers

Ova web stranica izrađena je uz potporu
Europske unije i Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u RH. Više...

Javna nabava - baza

Na slavonsko-baranjskim poljima počela potraga za “crnim zlatom”, donosi li ono boljitak Slavoniji?

 

Autorica: Tihomila Jovanović. Foto: Portal MojOsijek.hr

Od naftne bušotine na svojoj parceli poljoprivrednik će dobiti samo naknadu za korištenje površine  jer ono ispod površine, prema hrvatskim zakonima pripada državi, odnosno koncesionaru

Hrvatski sabor donio je u lipnju ove godine novi Zakon o koncesijama. Bez referenduma, bez mišljenja lokalne zajednice i unatoč protivljenju oporbe koja je  tvrdila da je zakon loš. Oporba je posebno apostrofirala članak koji govori o prijenosu ugovora o koncesiji, a pojedini zastupnici ocijenili su Vladin potez kao prilagođavanje zakona pojedinačnim ili interesima malih skupina.

Ali Vlada je odlučila dati koncesije gotovo na sve:  za eksploataciju mineralnih sirovina, za korištenje voda, za pravo lova na državnim lovištima i uzgajalištima divljači, na pomorskom dobru, u području zaštite prirode, u području energetike, za obavljanje djelatnosti linijskog i obalnog pomorskog i riječnog prijevoza, za luke, za građenje i upravljanje autocestom,, za zračne luke,  za komunalne djelatnosti, u području željeznica, za djelatnosti gospodarenja otpadom, u području turizma, u području zdravstva i još brojnim drugim  djelatnostima.

Time bi stranci trebali iskeširati silne milijarde za korištenje hrvatskih resursa, No, tek  manja suma uplaćena na početku a višedesetljetno koncesijsko trajanje i ekspoatacija dobra, Hrvatsku u konačnici ostavljaju u debelom minusu. Primjeri koncesija nad autocestama, to su već pokazali. Talijanska građevinska tvrtka Astaldi nikad nije izgradila autocestu Zagreb – Goričan, s njom je ugovor o koncesiji raskinut, a Hrvatska je za to morala platiti penale od nekoliko stotina milijuna kuna.  Od koncesije koju je Bouygues dobio 1995. godine na Istarskom ipsilonu, država nije dobila ni kune. Ali zato će koncesionar od države, do kraja koncesijskog razdoblja od 32 godine, dobiti oko 3,5 milijarde kuna financijskih doprinosa, Ni po pitanju ostalih koncesija, država neće proći profitabilnije, a  štete će biti nesagledive počev od gubitka i betonizacije obale, uništavanja šuma za golf terene do  slavonskih polja punih naftnih crpilišta.

Kanadskom vezom do slavonsko-baranjskih naftnih crpilišta

Nakon što se odustalo od bušenja Jadrana, Vlada je dodijelila dozvole za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na kopnu trima naftnim kompanijama. Riječ je o području od približno 15 tisuća četvornih kilometara, podijeljenom u šest istražnih površina, koje se najvećim dijelom nalaze u Slavoniji i Baranji.

Potpisivanje ugovora s odabranim ponuditeljima činilo se kao loš igrokaz hrvatsko kanadske družine koju je predvodio Tihomir Orešković, već pri kraju premijerske funkcije, Nakon Oreškovićeve pohvale kako je time osigurano pola milijarde kuna novih ulaganja i tadašnji ministar gospodarstva Tomislav Panenić ponosno je istaknuo značaj potpisanih ugovora za Slavoniju.

„Projekt istraživanja i eksploatacije ugljikovodika jedan je od najznačajnijih projekata koji ima potencijal omogućiti održivi gospodarski razvoj.”

Odluku o koncesijama, Ministarstvo gospodarstva donijelo je godinu dana ranije, a Panenićev prethodnik  Ivan Vrdoljak najavljivao je potpisivanje ugovora najkasnije do kraja lipnja 2016. Prema mišljenju Mirele Holy, bivše ministrice zaštite okoliša , ugovori su trebali biti potpisani u zakonskom roku od tri mjeseca od donošenja odluke, pa je cijela procedura izbora koncesionara trebala biti kompletno ponovljena.

Dozvolu za istraživanje, na istražnom prostoru Drava 02, dobila je Ina, na istražnom prostoru Drava 03 kompanija Oando Plc iz Nigerije, dok je dozvolu za četiri istražna prostora (Drava 04, Sava 08, 09 i 10) dobila kanadska kompanija Vermilion Energy.

Iz medija je već poznato o  kakvim je stranim tvrtkama riječ, izuzmemo li “domaću” Inu i igre oko nje. Nigerijski Oando PLC čiji je vlasnik Adewale Tinubu, “kralj afričke nafte” do sada široj javnosti nije bio poznat, a jedina poveznica s Hrvatskom bila je sportska. Naime, suvlasnik u toj firmi je Talijan Garbiele Volpi,  vlasnik vaterpolo kluba Pro Rezzo i nogometnih klubova Rijeka i Spezija. Upravo se čelnog čovjeka NK Rijeke, Damira Miškovića smatralo “zaslužnim” za dolazak Oanda PLC i njegovo sudjelovanje u koncesiji.. Jedna od kćeri tvrtki nigerijskog naftnog magnata, nalazi se u Calgaryu gdje je  i sjedište  Vermilion Energy multinacionalne kanadske naftne kompanije koja je dobila koncesiju na cijelu Podravinu i Posavinu.  Njen dolazak na ove prostore, manje je iznenađujući, prema pisanju Expressa, budući da je joj je vrlo blizak Georg Kovačić, kanadski Hrvat, koji je godinama bio zastupnik INE u Kanadi. Kasnije se Kovačić pojavio kao konzultant Spectruma, kompanije koja je dobila ugovore za istraživanje nafte u Jadranu. Potpisivanjem ugovora s Vrdoljakovim Ministarstvom gospodarstva ta je tvrtka dobila sva prava na seizmička snimanja i istraživanja nafte i u Jadranu i u kopnenom dijelu Hrvatske. Usput je dobila servirane sve snimke i podatke o vjerojatnosti pronalaženja nafte i plina na pojedinim mjestima,a prema podacima koje je INA prikupljala desetljećima. Također je dobila i ekskluzivna prava na prodaju kompleta obrađenih podataka, bez javnog natječaja.

Zato ne iznenađuje sumljičavost kad su u pitanju ugovori o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika koje nije moguće dobiti niti na uvid.

Prema informacijama iz Agencije za ugljikovodike tim su ugovorima  regulirane međusobne obveze investitora i države prilikom izvođenja rudarskih radova.

Istraživanje, prema Zakonu o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, traje pet godina.

Unutar tog razdoblja investitori su se obvezali na određene zahvate kojima je cilj potvrditi komercijalne rezerve ugljikovodika. Konkretni fizički radovi na istraživanjima mogli bi početi već u trećoj godini istraživanja, kada su planirana istražna bušenja kojima se utvrđuje postojanje ugljikovodika, objašnjavaju iz Agencije.

Prema ugovoru, investitori plaćaju razne novčane naknade i u razdoblju istraživanja i u razdoblju eksploatacije. Osim naknada u razdoblju eksploatacije vrši se i podjela količina pridobivenih ugljikovodika između investitora i Republike Hrvatske. Prilikom istraživanja, investitor plaća naknadu za površinu istražnog prost-
ora, naknadu za administrativne troškove i naknadu za sklapanje ugovora.

Ako istraživanja urode plodom i krene eksploatacija plina i nafte, država i lokalna zajednica u kojoj će se nalaziti crpilišta ostvarivat će goleme financijske prihode. Samo za državni proračun, oni se  procjenjuju na iznose između 3,4 i 6,8 milijardi kuna godišnje.

Premda zvuči obećavajuće, još uvijek je nepoznanica koliko će lokalna zajednica imati koristi od toga. Većina slavonskih općina, a  ni osječko-baranjska županija, ne zna da se obavljaju ispitivanja, koliko će trajati i na kojim površinama.

Primijetili smo prelijetanje manjeg zrakoplova koji je snimao područje. No, nismo obaviješteni ni o kakvim aktivnostima. Na račun općine, pred kraj prošle godine (2016.) uplaćeno je pet tisuća kuna za koncesiju za istraživanje ugljikovodika. Da li će biti još uplata i koliko, ne znamo, kaže Damir Maričić, načelnik općine Vuka, nedaleko od Osijeka.

Prema informacijama iz Agencije za ugljikovodike, naknada za površinu istražnog prostora, a koja se uplaćuje jedinicama lokalne samouprave, ovisi o samoj površini istražnog prostora.

Ta naknada se za vrijeme razdoblja istraživanja uplaćuje jednom godišnje, a iznosi 400 kuna po četvornom kilometru”, pojašnjavaju u Agenciji.  Tako je na račune četrdesetak slavonskih općina, pristiglo približno tri milijuna kuna naknade za istražne površine, iako općinari ni ne znaju koje su i kolike površine obuhvaćene tim istraživanjem. Za vrijeme razdoblja eksploatacije osim naknade za dobivene količine ugljikovodika, jedinicama lokalne samouprave uplaćuje se naknada za površinu eksploatacijskog polja, koja iznosi četiri tisuće kuna po četvornom kilometru, a uplaćuje se također na godišnjoj razini, istaknuli su u Agenciji.

Ostaju li slavonski seljaci  bez svoje zemlje?

Da poljoprivrednik s naftnom bušotinom na svojoj parceli dobija samo naknadu za korištenje površine  jer prema hrvatskim zakonima ono ispod površine nije njegovo, nego državno, upozoravao je Mato Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore. No, vlasništvo seljak može izgubiti i ukoliko ne pristane na ponuđeni iznos za svoju zemlju, gdje se otkrije nafta i plin. Ta mu zemlja može biti oduzeta.

“Sukladno Zakonu o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, ako je zemljište unutar koordinata definiranih u dozvoli u vlasništvu trećih fizičkih i/ili pravnih osoba, investitor mora na odgovarajući način urediti odnose s vlasnikom zemljišta kako bi na tom zemljištu mogao ostvariti prava iz izdane dozvole. Ako investitor ne uspije riješiti imovinsko-pravne odnose s vlasnicima zemljišta, dužan je o tome obavijestiti Ministarstvo gospodarstva i Agenciju za ugljikovodike te pokrenuti radnje za izvlaštenje zemljišnih čestica u skladu s odredbama propisa kojima se uređuje izvlaštenje nekretnina” informacija je iz Agencije.

No, napominju i kako jedan bušotinski prostor ne zauzima mnogo, otprilike 20-ak četvornih metara.

“Kao što znamo, u Slavoniji i Baranji i sada postoje stotine bušotina na privatnim zemljištima i ti odnosi su uređeni između investitora i vlasnika zemljišta”, pojasnili su u Agenciji za ugljikovodike.

U razdoblju od 2006. do 2013. količina ukupno eksploatirane nafte s domaćih naftnih polja pala je za 35 posto, a udio naftnih derivata proizvedenih iz domaće nafte u ukupnoj je potrošnji u istom periodu iznosio svega 17 posto. Od 2013. pa do danas taj se nepovoljni omjer dodatno povećao jer proizvodnja nafte s domaćih polja iz godine u godinu sustavno pada, a uvoz raste, pa Hrvatska, pored brojnih potencijalno bogatih naftnih polja na kopnu i na moru, u ovom trenutku uvozi više od 85 posto potrebnih količina nafte. Situacija s plinom tek je nešto bolja, jer je u razdoblju od 2006. do 2013. proizvodnja plina iz domaćih bušotina smanjena za 30 posto, a udio domaćeg plina u ukupnoj potrošnji iznosi oko 70 posto.

Koliko je  baš nužno istraživati naftu na površinama kvalitetne i plodne zemlje, pitanje je koje upućuju iz Hrvatske poljoprivredne komore.

“Naftu sve više zamjenjuju obnovljivi izvori energije i vjerojatno će njezina uporaba biti sve manja. S druge strane potrebe za hranom su konstantne. Nisam siguran što će nam, dugoročno gledano, donijeti veću korist” izjavio je za medije Brlošić.

Jedan od uglednih domaćih naftnih stručnjaka s Rudarsko-geološko naftnog fakulteta u Zagrebu, Igor Dekanić, smatra da se kod istraživanja i eksploatacije ugljikovodika radi o točkastim intervencijama u prostoru, koje, ukoliko se izvode prema postojećim propisima i pravilima, ni na koji način ne utječu na proizvodnju hrane. Svi fluidi (i radni i eksploatacijski) u procesu istraživanja i eksploatacije ugljikovodika su u zatvorenim cijevima, a otpadne vode ispuštaju se nakon pročišćavanja .

“Tijekom dosadašnje eksploatacije nafte i plina, koja u Hrvatskoj traje preko 7 desetljeća, nije bilo štete po poljoprivredu, pa nema razloga ni sad, kad imamo u primjeni europsko rigorozno zakonodavstvo o zaštiti okoliša. Uostalom, ni razvijena poljoprivreda i proizvodnja hrane ne podrazumijeva izolaciju prostora od utjecaja ljudi i životinja. Što se tiče preusmjeravanja na obnovljive izvore energije, to je proces koji neće biti ni kratak niti jednostavan ni jeftin. U međuvremenu, gospodarski razvitak će trebati energiju, kaže profesor Dekanić.

Prepoznatljivi naftni tornjevi od 2019. godine sve više će se pojavljivati na slavonsko-baranjskim poljima, Upitno je koliko će  prizor naftnih crpki usred polja paprike, krumpira ili nekog drugog povrća, ulijevati povjerenje u domaće proizvode.
 
Ova web stranica izrađena je uz potporu Europske unije i
Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u RH.


Sadržaj ove web stranice odgovornost je Partnerstva za društveni razvoj.